U Salonu palače Sermage predstavlja se još jedan fotograf srednje generacije. Svoje radove, pod naslovom
Zapisi/osobno, izlaže zagrebački autor
Damir Širola. Premda je već niz godina prisutan na hrvatskoj likovnoj sceni (profesionalno se fotografijom počeo baviti 80-ih godina prošloga stoljeća u vrijeme kultnoga Novog vala i vlastitu estetiku razvijao s generacijom tadašnjih
Poletovaca), tek je 2009. godine održao prvu samostalnu izložbu. Širolina poetika je, kao i kod svakoga istinskog umjetnika, osobna i specifična, a odlikuje se, kako to ističu i likovni kritičari, portretiranjem zagrebačkoga urbanog života s prikazima ljudi ili bilježenjima različitih segmenata grada kroz promatranje situacija, kojekakvih događanja i sl. Na to se, u predgovoru kataloga, osvrće i
Željko Marciuš, navodeći kako je Širolin grad „... sazdan od asfalta, betona, željeza, stakla,
samoniklih, napuštenih industrijskih kompleksa, samotnih interijera, građanina različitih slojeva koji odražavaju složenu socijalnu stratigrafiju društva u nestajanju i nastajanju, anonimnih stanovnika i onih s imenom...“
IZ ŽIVOTOPISA DAMIRA ŠIROLE
Rodio se 1960. Zagrebu. U 4. razredu osnovne škole počeo raditi u školskoj foto-grupi. Gnjavio roditelje za labos i foto aparate, pa konačno dobio, par godina kasnije (uz zaduženog Ljubitelja u školi) i Zorki 4 i aparat za povećavanje. Do mature džeparce trošio isključivo na foto materijal, a kroz cijelu gimnaziju ostao zapamćen kao „onaj s fotoaparatom“.
Osamdesetih se učlanio u fotoklub OKO. Status fotoamatera 3 zaradio na prvoj izložbi, a sljedeći već na drugoj. Na beogradskom Salonu mladih sredinom 80-ih dobio nagradu za fotografiju. Godinama radio u redakciji Sam svoj majstor kao pomoćnik Žarka Mahovića od kojeg učio studijski rad. Tezgario svakojake stvari (foto-dokumentacija, rekonstrukcija tiristorskih lokomotiva u Končaru, snimao jelovnike za restaurante i pizzerije po obali, image-fotografije za pekare, porfolio za umjetnike...). Upisao Ekonomski faks, ostao nemotiviran, diplomu ne stekao.
Prema savjetu mekog okidača Mije Vesovića ponovo krenuo na Salone, dobio nagradu na Salonu u Zagrebu 2008., kao i prvu nagradu za kolekciju na vinkovačkom Salonu fotografije iste godine. Na cjelogo-dišnjem natječaju francuskog izdanja PHOTO magazina ima fotografiju u finalnom izboru u kategoriji c/b portreta. Godine 2007. pokrenuo internet stranicu www.kolaboratorij.110mb.com posvećenu fotografiji.
A dodajemo još i ovo: Predsjednik je udruge Bicikl koja, kako je to navedeno na njezinim službenim internetskim stranicama www.bicikl.hr čini sve kako bi što veći broj ljudi u Hrvatskoj prihvatio bicikl kao dio svog života. Svoju misiju potkrjepljuju i citatom H. G. Wellsa: „Kada vidim odraslog čovjeka na biciklu, znam da postoji nada za spas čovječanstva.“