Gradski muzej Varaždin

Prizor iz stalnog postava “Svijeta kukaca”
Veduta Varaždina na razglednici s početka 20. stoljeća
Servis za jelo iz 19. stoljeća izložen u Starom gradu
Šamija, pokrivalo za glavu članice Društva Hrvatska žena
Prodavaonica Gustava Mosesa i sina u Varaždinu s početka 20. stoljeća
Seosko veselje, nepoznati nizozemski slikar, 17. stoljeće
Sudionici muzejskih radionica u Gradskom muzeju Varaždin

ŽELJKO LESAR: Varia animalia

IZLOŽBA

mjesto održavanja: GMV Salon palače Sermage, Trg M. Stančića 3
datum početka/završetka: 12.02.2014. / 02.03.2014.
otvorenje: 19,00 sati
organizator: Gradski muzej Varaždin

             U sklopu Srijede u Muzeju otvara se izložba akademskog slikara Željka Lesara. Umjetnik predstavlja svoj najnoviji ciklus Varia animalia, motivski sazdan od prikaza raznih životinjica, realiziranih u kombiniranoj tehnici ugljena i akrila. Književnik i likovni kritičar Ernest Fišer u predgovoru kataloga istaknuo je dosljednost u Lesarovoj poetici, koja je vidljiva i u ovim recentnim radovima, a karakteriziraju je figurativna slikarska sintaksa, crtački redukcionizam i suspregnuti kolorizam.

            Željko Lesar (r. 1966. godine u Čakovcu) diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1985. godine, u klasi prof. Vasilija Jordana. Izlaže od 1989. godine, i to uglavnom samostalno, a sudjelovao je i na nekoliko skupnih izložbi. Od 2000. godine ima status slobodnog umjetnika.

"RADOST SLIKANJA ILI LESAROVA POETIČNA VARIA ANIMALIA
Dosadašnji umjetnički opus Željka Lesara (rođ. 1966. u Čakovcu) jamačno je jedan od likovnopoetički i metierski najkonzistentnijih i najdosljednijih slikarskih korpusa u recentnom hrvatskom slikarstvu. Naime, još od svoje prve samostalne izložbe (slika i crteža), održane davne 1989. u Galeriji Kavran u rodnome gradu, pa sve do danas, dakle gotovo četvrt stoljeća – Lesar ne odustaje od tri temeljna postulata vlastite metierske prakse: figurativne slikarske sintakse, majstorskoga crtačkog redukcionizma i suspregnutoga kolorizma (i to nerijetko do monokromije). Izrazito pak poetičan osobni pristup odabranim likovnim temama i motivima, bilo da je riječ o klasičnom pejzažu ili portretu, odnosno nekoj prepoznatljivoj urbanoj veduti ili ljudskoj figuri, Lesar je također inaugurirao u samim početcima vlastitoga stvaralaštva, nakon što je 1985. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vasilija Jordana, a posebice od 2000. godine, kada stječe status slobodnoga umjetnika. Na naznačenim stvaralačkim premisama, a svjesno se izoliravši od svih generacijskih, postmodernističkih ili nekih drugih lukrativnih tendencija u suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj praksi, Lesar je postupno i uporno profilirao individualni slikarski rukopis i stilsku zasebnost. Svaka njegova nova samostalna izložba, a dosad ih je ostvario već 30-ak, na kojima se uvijek predstavljao s ovećim recentnim ciklusom radova, stoga je samo iznova potvrđivala stilsku prepoznatljivost i metiersku sabranost ovoga umjetnika, svjedočeći prije svega o svojevrsnoj – u nas tako rijetkoj pojavi – radosti slikanja. Sâm je autor za takvu svoju poziciju iznio vrlo jednostavno, a iskreno i duhovito objašnjenje: "U mojim slikama nema „mučeničkog“ nezadovoljstva i spašavanja dekadentne civilizacije modernog društva već radost i iskrenost samog likovnog stvaranja." I najnoviji slikarski ciklus Željka Lesara, koji nosi indikativni naziv "Varia animalia", nosi sličan autoironijski semantički naboj, jer ga autor atribuira sintagmom "razne životinjice". Međutim, može se također sa sigurnošću ustvrditi kako se autor upravo ovim ciklusom slikâ "raznih životinjica " sada otkrio publici ne samo kao vrsni slikar-animalist, nego iznova i kao virtuozni crtač i slikarski redukcionist, kojem je bilo koji motivski repertoar zapravo tek "zadani okvir" za osebujnu i optimalnu oblikovnu osjećajnost i ekspresivnost u prikazanim motivima. Pri tome se, na izvedbenoj razini, Lesar služi rijetkom a svrsishodnom kombiniranom tehnikom ugljena i akrila, da bi na najizravniji praktičan način pokazao snagu i uvjerljivost svoga crtačkog majstorstva, podjednako kao i suptilost tonskoga slikanja, u kojem ravnopravno sudjeluju škrto obojene plohe s onim svjetlošću "ispražnjenim" segmentima slike. Uostalom, istraživanja svjetlosnih harmonija u slici također je jedan od stalnih likovnopoetičkih i metierskih postupaka u Lesarovom slikarstvu. Ukratko, mogli bismo zaključno naglasiti kako se u vremenu koje gledateljstvu gotovo sezonski nudi – u nedostatku svježih likovnih ideja ili zbog pukoga kreativnoga konformizma – tek individualnu stilsku reciklažu poznatih i uglavnom već potrošenih modernih umjetničkih praksi, pomalo samozatajno slikarstvo Željka Lesara svakom novom javnom prezentacijom ne samo da proširuje dosadašnji autorov respektabilni stvaralački opus, nego istodobno svjedoči o inspiracijskoj neiscrpnosti, estetskoj uvjerljivosti i autentičnosti likovnih vizija i načina rada ovoga vrsnog umjetnika. Umjesto likovnih dosjetki ili tzv. angažiranog slikarstva – Lesar nam svijet oko sebe predočuje vlastitom oblikovnom formulom: djelima sve dublje senzibilnosti, iznimne likovne čistoće i neodoljive ekspresivnosti".

 

Ernest Fišer

povratak