Palača Herzer

Palača Herzer jednokatna je kasnobarokna palača s izraženim klasicističkim obilježjima sagrađena 1791. godine na mjestu nekadašnjeg gradskog ksenodohija, odnosno ubožnice koja se na toj lokaciji spominje još od 14. stoljeća. Arheološka istraživanja provedena tijekom obnove palače krajem 20. stoljeća potvrdila su postojanje starijih građevinskih slojeva i nalaza datiranih od kraja 13. do početka 15. stoljeća.

Zemljište je 1775. prodano varaždinskom pivaru Matiji Rineru, no ubrzo mu je oduzeto zbog dugova. Palaču je potom podigao Franjo Herczer, upravitelj varaždinske pošte, koji je godinu ranije stekao plemstvo. Na glavnom portalu i danas se nalazi obiteljski grb Herczerovih. Nakon njegova bankrota 1805. zgrada prelazi u vlasništvo krznara Jakoba Jeliševića, a potom njegove obitelji.

U palači je 1838. godine osnovana Ilirska čitaonica, prva takva ustanova u Hrvatskoj, koja je ovdje djelovala sve do preseljenja u novu kazališnu zgradu 1873. godine. Tijekom revolucijske 1848. u palači je boravio i ban Josip Jelačić prije vojnog pohoda kojim je Međimurje vraćeno Hrvatskoj.

Sredinom 19. stoljeća vlasnik postaje varaždinski političar i dobrotvor Ivan Nepomuk Petrović, koji palaču iznajmljuje različitim zakupnicima. U prizemlju je djelovala Narodna kavana, dok su se na katu nalazili stanovi uglednih građana, među njima i velikog župana Radoslava Rubida Zichyja. Nakon Petrovićeve smrti zgrada ulazi u Zakladu Petrović namijenjenu školovanju siromašnih učenika.

Između dva svjetska rata u palači su djelovali knjižara i papirnica Srećka Hartmana te ordinacija gradskog fizika Hinka Blaua. Nakon Drugog svjetskog rata palača postaje gradsko vlasništvo. Od 1954. u njoj se nalazi Entomološki (danas Prirodoslovni) odjel Gradskog muzeja Varaždin, a nakon obnove provedene od 1998. do 2007. godine ovdje su smješteni i Arheološki te Povijesni odjel Gradskog muzeja Varaždin.