Palača Patačić

Palača Patačić ubraja se među najljepše varaždinske palače i jedno je od najvrjednijih rokoko ostvarenja u Hrvatskoj. Dvokatnu uglovnu palaču podigao je 1764. godine grof Franjo Stjepan Patačić od Zajezde. Posebno se ističe bogatom štuko dekoracijom, naglašenim ugaonim erkerom te raskošnim rokoko portalom na pročelju prema Franjevačkom trgu. Konzervatorska istraživanja pokazala su da je palača nastala spajanjem triju starijih građevina u jedinstvenu cjelinu.

Prije obitelji Patačić vlasnici su bili ugledni varaždinski građani i plemićke obitelji, među njima trgovac Danijel Praunšperger te obitelj Keglević. Katarina Keglević, hrvatska kajkavska pjesnikinja i autorica zbirke „Pesme Horvatszke“, udala se 1763. za Franju Stjepana Patačića i u brak donijela palaču. Dom Patačićevih ubrzo je postao jedno od središta društvenog i kulturnog života tadašnjeg Varaždina. Franjo Stjepan bio je pjesnik, leksikograf i ljubitelj kazališta i glazbe, a njegova supruga pratila je tadašnje modne i književne trendove.

U palači su se održavale poznate gozbe i zabave o kojima su pisali suvremenici, no raskošan način života doveo je obitelj do financijskih problema. Franjo Stjepan Patačić je obolio od tuberkuloze i umro 1776., nedugo nakon velikog varaždinskog požara. Tijekom 19. i 20. stoljeća palača je više puta mijenjala vlasnike, a među njima se posebno ističe trgovac Antonius Puszt.

Palača je 2024. godine predana na upravljanje i korištenje Gradskom muzeju Varaždin za potrebe obavljanja izložbene djelatnosti.